|
Vuneni
tepisi su poznati Indiji još od 500-te godine pr. K.
Vunene prostirke i prekrivači spominju se u staroj i
srednjovjekovnoj indijskoj književnosti. Ali jedan od
najpoznatijih tipova indijskog saga s runom, došao je u
Indiju za vrijeme vladavine cara Akbara u 16. stoljeću,
koji je 1580. godine po K. doveo nekoliko Perzijskih
tkalaca. Tu se umijeće razvijalo i cvjetalo, prilagođena
kraljevskom ukusu i kombinirana sa indijskom umjetnošću.
Tako su se perzijski tepisi 'Indijanizirali' i raširili
po cijelom potkontinentu gdje je svako područje imalo
svoje posebne dizajne.
Vuna i svila od samoga su početka bile temeljno tvorivo
za čvorovane sagove. Uporaba različite kvalitete vune
ovisila je o vrsti tepiha. Svileni su se čvorovi
koristili i u Kashmiru. Uzorci su se izmjenjivali od
loznih i biljnih, životinjskih i ptičjih crteža do
geometrijskih i krasopisnih.
Tepisi iz vladavine Akbara (1556.-1605.) su
koristili pamučnu osnovu i vuneno runo a plan bojenja je
imao višestruke nijanse plavih, zelenih i ostalih boja
na crvenoj podlozi. Uzroci su bili u perzijskom stilu
ali kasnije su prilagođeni Indijskom ukusu.
Tepisi iz vladavine Jahangir (1605.-27.) su
poboljšani. Koristili su se materijali kao što je svila
i pašmina koji su omogućavali izradu većeg broja čvorova.
Uzroci su sličili minijaturnim slikama a vješto
gradirani i sjenčani konci su sami po sebi bili
umjetnost. Uzroci su bili odraz rukopisnih slika.
Tehnički su bili poboljšani u smislu dizajna i
konstrukcije. Sagovi su urešivani uzorcima loznih
arabeski, cvjetnih biljaka te naturalističkim slikama
životinja.
U vrijeme vladavine Shahjahan (1628.-58.)
vještina izrade sagova doživjela je nove dosege. Svilena
osnova i potka omogućavale su tkanje i do 2.000 čvorova
po prostornom inču. Svileno ili pašminsko runo davalo je
sagovima baršunastu teksturu. Sjenčanje koncem bilo je
profinjeno kao i za vladavine Jahangaira . Cvjetovi su
bili glavni elementi dizajna.
Međutim, za vrijeme vladavine Arunazeba (od 1658
nadalje), većina zanata je doživjela propast a
jedino je opstao zanat tkanja tepih. Možda je razlog u
tome što su sagovi bili potrebni za vjerske svrhe.
Uzorci su uglavnom bili cvjetni, a ponekad i sa
geomerijskim ili krasopisnim uresima. Također se osjećao
utjecaj kineskih i europskih uzoraka. Lako su se mogli
vidjeti njihovi mitološki znakovi. Međutim kao i ostali
zanati i ovaj zanat je doživio padove, zanat je opstao u
tradicijskim obiteljima.
Indijski tepisi se smatraju tehnički najusavršenijim
klasičnim tepisima. Indijski tepisi su poznati po svom
čuvenom dizajnu, otmjenosti, privlačnim bojama i izradbi.
|
