|
Još uvijek
je teško utvrditi gdje je i kada nastao prvi tepih i
vještina izrade tepiha, a približno područje gdje su se
možda najprije izrađivali omeđeno je granicama Perzije (Irana),
Turkmenistana, središnje Azije, Mongolije i Kine - zvano
i kao „Pojas tepiha“.
Tepih vuče svoje korijene još iz neolitskog doba (7000
pr.kr.). Nakon toga prostirači su se izrađivali
čvorovanjem kako bi se dobilo runo. Istraživači su
pretpostavili da porijeklo vjerojatno vuku iz suhih
stepskih područja koja su nastanjivali nomadi.
Nomadska plemena tih područja tkala su tepihe. Ona su,
umjesto klanja svoje stoke, utkivali njihovu vunu u
sagove. Sagovi su se prostirali po podovima šatora ili
vješali na zidove kako bi pružili zaštitu protiv
gmizajućih kukaca, prljavštine i sl., te u nekoj mjeri
izolirali šator od hladnoće. Rabili su se i kao podloge
za sjeđenje, za sedla, kao prostirke za spavanje ili za
molitvu. Prostirači i sagovi tkani su uzorcima
naslikanih cvjetova, životinja i biljaka, motivima iz
njihove uljudbe i baštine, te vjerskim motivima.
Zasad jedan od najstarijih sagova nađen je u grobu
skitskog kraljevića u južnom Sibiru i potječe iz 5. st.
pr. Kr. Ovo je područje nastanjeno sljedbenicima islama,
pa sagovi imaju važnu ulogu i islamskoj uljudbi i vjeri.
Od predmeta koji su se u vrijeme nastanka koristili kao
podovi, postelje ili prekrivači sagovi su postali
predmetom egzotičnog urešivanja i znakom društvenog
položaja.
Kineski i Tibeanski tepisi posve su različita stila i
dizajna. Ukrašeni su simbolima budističkog i taoističkog
vjerovanja. Vještina tkanja vunenih tepiha u Indiji seže
u 5 stoljeće pr.Kr., ali je čuveni perzijski tepih došao
sa mogulskim carem Abkarom. Umjetnost tkanja tepiha
preuzeta je od perzijskih umjetnika i preinačena
sukladno indijskom kraljevskom ukusu.
U jednom trenutku tepisi su bilo toliko cijenjeni da su
se smatrali vrjednijim od novca. Prema legendi,
egipatska se kraljica Kleopatra predstavila Cezaru
zamotana u tepih. Marko Polo je otkrio neke od
najstrijih orijentalnih finih tepih u 13 stoljeću
putujući Perzijom. Njemu se može pripisati zasluga
širenja tog zanata izvan „pojasa tepiha“.
|
